Zdenci života petrinjskog kraja

Bunari, zdenci, čatrnje, točkovi, seoski izvori i vrela

📌 Bunar

• Najčešće zidana ili kamenom obložena vertikalna jama kojom se doseže podzemna voda.
• Karakterističan za naselja na ravničarskim dijelovima Banovine.
• Bunari su graditeljski oblik u kojem se ogleda vještina zidara i klesara; mnogi su ukrašeni kamenim kruništima i željeznim vitlima.
• U prošlosti mjesto okupljanja i susreta, a danas vrijedan element seoske i gradske baštine.

📌 Zdenac

• Riječ se često koristi kao sinonim za bunar, često označava javne ili zajedničke bunare, smještene na trgovima ili uz glavne putove.
• Obično su plići i širi od bunara
• Zdenci su simbol zajedničkog života, mjesta gdje se ne samo zahvaćala voda, nego i prenosile vijesti.
• Njihov oblik i obrada kruništa često odražavaju estetske vrijednosti vremena u kojem su nastali.

📌 Čatrnja

• Podzemna cisterna za skupljanje kišnice, najčešće izvedena od kamena ili opeke, sa svodom i otvorom za zahvaćanje vode.
• Tipična za krajeve gdje nema dovoljno izvora ili podzemne vode blizu površine, osobito na višim položajima.
• Čatrnje su svjedočanstvo umijeća korištenja lokalnih građevnih tehnika i prilagodbe prirodnim uvjetima.

📌 Točak

• Lokalni naziv za izdašnije prirodno vrelo ili izvor, često smješteno u kružnom udubljenju tla.
• Voda u „točku“ djeluje kao da se vrti, pa se povezuje s pojmom kotača (točka).
• „Točkovi“ su bili ključni za opskrbu stoke, ali i kao mjesta okupljanja sela.
• Očuvani toponimi poput Marića točak kod Petrinje podsjećaju na važnost ovih izvora u seoskom životu.

📌 Đeram

• Tradicionalna naprava za vađenje vode iz bunara, karakteristična za seoska područja, posebno u srednjoj i istočnoj Evropi. Imaju karakteristični balansni stup i kontra-uteg.
• Balansni stup: Sastoji se od duge drvene grede (rude) i račvaste potpore, koji omogućavaju lako izvlačenje vode.
• Teg (kontra-teg): Obično kamen ili drveni panj, vezan za jedan kraj grede, koji pomaže u balansiranju i olakšava podizanje.

📌 Seoski izvori vode

• Manja vrela i potoci koji su se koristili u svakodnevnom životu sela.
• Mnogi su uređivani kamenom ili drvom kako bi se olakšalo zahvaćanje vode.
• Često su bili i mjesta svojevrsnih rituala – primjerice, žene su ih čistile na određene blagdane, a pčelarima i stočarima izvori su bili mjerilo plodnosti i zdravlja zajednice.

Kopanje bunara

1. Ručno kopanje i oblaganje
Alati: krampovi, lopate, željezni šiljci i pijuci, te metalne kante na konopima.
Iznošenje zemlje: zemlja i kamen vadili su se kantom ili košem pomoću vitla (ručnog ili konjskog).
Oblaganje (podzidavanje): kako se jama produbljivala, odmah su slagali kamen ili ciglu da se spriječi urušavanje. Zidanje je pratilo dubinu, red po red.
Promjer: obično 1–1,2 m, jer je to omogućavalo da jedan radnik stoji i kopa, a da se još mogla spuštati i dizati kanta.

2. Organizacija posla
Uobičajeno su radila 2–4 radnika: jedan ili dvojica dolje u bunaru, ostali gore za vitlo i odvoz zemlje.
Posao je bio izuzetno naporan i opasan zbog urušavanja, plinova i vode.

3. Zaštita od urušavanja
Neprestano se podzidavalo kamenom ili ciglom.
Ako se naišlo na rastresito tlo ili pijesak, koristile su se drvene oplate (daske, grede) dok se ne ozida.

4. Problem plinova (CO₂ i sumporovodika)
Najveća opasnost bio je ugljični dioksid (CO₂) koji se skuplja na dnu bunara. Radnici su ga zvali “teški zrak” ili “zaduh”.
Provjera zraka: najčešće su spuštali upaljenu svijeću ili lampu. Ako bi se plamen ugasio, značilo je da nema kisika i da se dolje ne smije silaziti.
Provjetravanje: spuštali su i izvlačili snop zapaljene slame ili vatre na lopati da potroše CO₂; koristili su i krila (ventilatore) ili su jednostavno ljuljali deke ili daske na konopu da tjera zrak dolje.
U nekim krajevima spominje se i spuštanje kaveza s golubom ili kokoši – ako se ptica uguši, bunar nije siguran.

5. Sigurnosne mjere za ljude
Radnici su se spuštali na užetu ili ljestvama, često samo golišavi do pasa zbog vrućine i vlage.
Za zaštitu glave služila je obična kapa ili marama – kacige nisu koristili.
Iskusni bunarđije znali su osjetiti “težak zrak” po disanju ili glavobolji i brzo su izlazili van.

6. Završni radovi
Na dnu se postavljao filtracijski sloj od krupnog kamenja.
Zidovi su se fugirali vapnom.
Na vrhu se bunar obzidao, često s kamenim i8li betonskim zdencom, drvenim ili željeznim kotačem i vitlom.

👉 Ukratko: tehnike su bile iskustvene, ručne i vrlo rizične. Nije bilo moderne zaštite, nego su se oslanjali na svijeću, vatru i osjetila da bi se zaštitili od gušenja.

Kopanje bunara
Autor: Zdenko Franić (uz pomoć AI), 2025.

👉 Zanimljivo
List Banovac od 29. prosinca 2017. godine prenosi tekst iz Gospodarskog lista u kojem se predlaže da se, uz ostalo, fratni zarobljenici iskoriste i za kopanje bunara.
Banovac je bio list za javne prilike, pouku, narodnu privredu i zabavu koji je, s prekidima, izlazio u Petrinji u razdoblju 1888. - 1919. godina.

Tekst iz Banovca
Autor: Zdenko Franić, 2025., dorađeni "screenshot" iz digitalizirane arhive lista Banovac,
na portalu Stare hrvatske novine Ministarstva kulture.

Rimski vodovod

Arheolog Alkeksadar Durman u radu O geostrateškom položaju Siscije (Opvscvla archaeologica, Vol. 16 No. 1, 1992.) piše: Siscija je vodu dobivala na kaptažama izvora sa sjevernih obronaka Zrinske gore. Sanirani su veći izvori na padinama iznad sela Hrastovica (u blizini crkve Sv. Duh), Budičina, Klinac (neposredno ispod utvrde Klinac-grad), kod željezničke stanice Kraljevčani, a najočuvaniji je trag vodovoda između sela Donja Mlinoga i Čuntić, udaljen od Siska više od 20 km. Taj dio vodovoda ukopan je u zemlju, vrlo kvalitetno zidan opekom i hidrauličkom žbukom, a četvrtasti presjek ima šupljinu otvora 20 cm širine i 40 visine. Između spomenutih sela njegova se trasa proteže usporedo s rijekom Petrinjčicom, nekih desetak metara iznad njezina toka i kroza nj djelomično još teče voda. S probojem Petrinjčice kroz Zrinsku goru u hrastovičkim vratima provlači se tu i vodovod. Tu se spaja s ostalim kaptažama, ali mu je izravni put prema Sisku zbog novoga lanca brežuljaka otežan pa skreće na sjever u široki obilazni put prema Petrinji, a s njenih rubova na istok prema Sisku.

Zanimljivo je napomenuti da su uz ovaj krak rimskog vodovoda koji spominje Durman u blizini klinačke utvrde, u Klincu otkriveni ostaci još jednog kraka vodovoda koji je prolazio duž trase nekadašnjeg (danas potpuno zaraslog i neporohodnog) puta iz Klinca u Tješnjak.

U tom kontekstu je zanimljivo komentirati zašto su Rimljani odabrali baš obronke Zrinske gora da s njih dovode vodu u Sisciu i kako su provjeravali kvalitetu vode prije nego što su se odlučili na izgradnju vodovoda. Najvjerojatnije su koristili savjete rimskog arhitekta Vitruviusa (Marcus Vitruvius Pollio), koji je u 1. st. pr. Kr., u svom djelu De architectura (Deset knjiga o arhitekturi) pisao i o ispitivanju vode i izvora.

Vitruvius savjetuje da se voda prije uporabe za piće treba provjeriti promatranjem i iskustvom. Posebno navodi:
• Promatranje zdravlja ljudi i životinja: preporučuje da se vidi kakvog su zdravlja ljudi koji redovito piju vodu iz određenog izvora – jesu li snažni, zdravi i dugovječni, ili pak slabi i boležljivi. Isto vrijedi i za stoku.
• Boja i okus vode: Vitruvius je razlikovao bistru, laganu i slatkastu vodu od mutne ili teške.
• Fizički testovi: u jednom ulomku opisuje kako se voda može testirati kuhanjem – dobra voda ostavlja malo kamenca i taloga.
• Položaj izvora: važnim je smatrao i okolinu – izvor u sjenovitim, čistim mjestima smatran je boljim od onog u močvarnim ili sumpornim područjima.

👉 Komentar
Vitruviusovo razmišljanje je zanimljivo jer, iako on ne poznaje fiziku, kemiju i mikrobiologiju, koristi empirijsku metodu – promatranje učinaka vode na zdravlje i jednostavne praktične pokuse. To je svojevrsni rani oblik „kontrole kvalitete“ izvora. Njegov pristup odražava antičku svijest o povezanosti vode i zdravlja te racionalni duh rimskog inženjerstva, koji se zasigurno primjenjivao i u Petrinjskom kraju.

Mogući izgled nekadašnjeg rimskog vodovoda na Banovini
Autor: Zdenko Franić (uz pomoć AI), 2025.

Rimski novčić s jarkom (šancem)

Osim ostataka rimskog vodoopskrbnog sustava na širem području Petrinje pronađeni su ostaci rimskih vojnih osmatračnica. Kovnica novca u Sisciji je, između ostaloga, kovala bakrene novčiće s motivima "vrata vojnog logora" (Camp Gate) kovani su u 4. stoljeću, u doba Konstantina Velikog i njegovih nasljednika i prikazuju stilizirana vrata rimskog vojnog logora ili utvrde s kulama i često zvijezdom iznad. Serija je bila vrlo raširena u cijelom Carstvu, a kovala ih je i kovnica Siscia (današnja Sisak), jedan od važnih novčarskih centara u Panoniji. Novčići iz Siscije lako se prepoznaju po oznaci kovnice u dnu naličja (exergue), npr. SIS ili varijantama poput SIS✶, što ih čini važnim nalazima za proučavanje lokalne povijesti i arheologije Banovine.

Ovdje izdvajamo zanimljiv, u literaturi nedovoljno pisani, novčić vojnog logora na kojem će samo iskusni numizmatičari prepoznati stilizirani opkop (a), vjerojatno s vodom, prikazan kao deblja crta u podnožju građevine.

Novčić je katalogiziran kao RIC VII, #217 u katalogu Roman Imperial Coinage, što je standardni katalog rimskih carskih novčića. Na aversu je prikazan car Flavius Julius Constantius Augustus (7 kolovoz 317. – 3 studeni 361.).

Valja napomenuti da se motiv opkopa nalazi na veoma malom broju (manje od 5%) kovanica s motivom logorskih vrata, Od novčića kovanih u Sisciji tek rijetki novčići RIC VII, #217 imaju taj detalj, a novčići drugih careva s tim detaljom nisu uopće identificirani.

Ostaje nejasno koja je to osmatračnica / vojni logor prikazan na Constantiusovom novčiću.

Novčić RIC VII, #217 s motivom "vrata vojnog logora" ispod kojih je opkop (fossa)
Iz zbirke: Zdenko Franić, 2025.

Rimska božanstava i nimfe izvora pitke vode, bunara i zdenaca

2. Fons i Fontus
• Fons (ili Fontus) bio je božanstvo izvora i bunara.
• Njegov blagdan Fontinalia slavio se 13. listopada: ljudi su tada ukrašavali bunare i izvore cvijećem.
• Vrlo je izravno povezan s kultom pitke vode i održavanjem izvora.

3. Juturna (Iuturna)
• Božica izvora, bunara i ljekovite vode.
• Posebno štovana kod izvora u Rimu (u blizini foruma, gdje je postojalo njeno svetište, Lacus Iuturnae).
• Smatrana zaštitnicom zdravlja, povezana i s kultom opskrbe vodom.
• U mitovima povezana s božanstvima poput Janusa i Jupitera.

4. Bonus Eventus • Manje poznat bog povezan s „dobrim ishodom“ i obiljem, ali u nekim lokalnim kultovima vezan i uz čistu vodu i plodnost polja.

5. Lokalni i sinkretički kultovi
• U provincijama (pa i na području današnje Hrvatske) izvori i bunari često su imali vlastite lokalne nimfe ili genije koji su štovani.
• Rimska praksa bila je spajanje (interpretatio Romana): domaće božanstvo izvora poistovjećivalo bi se s rimskim Fonsom, Juturnom ili nimfama.

Dakle, najizravnija poveznica za bunare, čatrnje i izvore pitke vode u rimskoj religiji je Fons/Fontus i njegova svetkovina Fontinalia. Također, Juturna je ključna božica „žive“ i ljekovite vode, a nimfe izvora bile su gotovo univerzalne zaštitnice svake „žive vode“.

S obzirom na prisutnost kultova nimfa / Silvanusa u provinciji Panoniji općenito, vrlo je moguće da su lokalni izvori, bunari ili čatrnje imali svoje lokalne nimfe (genii loci / nymphae) ili da su mještani zablatili da su oni sveta mjesta gdje se poštovanje prema vodi manifestiralo ritualom, darovima, pa možda i posvetama. Valja napomenuti da je Banovina područje koje nije dovoljno istraženo niti sustavnije objavljeno u literaturi, vrlo vjerojatno postoje nalazi koji još nisuotkriveni ili su još neinterpretirani.

Mogući izgled nimfe izvorske vode
Autor: Zdenko Franić (uz pomoć AI), 2025.

Bunar u Petrinjskom parku

Na glavnom gradskom trgu u Petrinji, današnjem Strossmayerovu šetalištu, nekada se nalazio zdenac – važno mjesto okupljanja građana. Tijekom 19. stoljeća više je puta obnavljan, ali i osporavan zbog blata i skupog održavanja. Godine 1891., prilikom preuređenja trga u perivoj, zdenac je uklonjen kako bi ustupio mjesto glazbenom paviljonu kojeg su gradske vlasti kupile od bečke tvrtke Wagner.

Bunar je ponovo otkriven u studenom 2023. Godine kada je nakon popravka od posljedica potresa, iz samoborske radionice dovezen potpuno obnovljeni glazbeni paviljon i vraćen na svoje mjesto. Prilikom uređivanja okolipa oko paviljona na udaljenosti nekoliko metara od samog paviljona otkriveno je zatvoreno betonsko okno koje je više od 130 godina bilo prekriveno debelim slojem zemlje i asfalta. Odnosno, paviljon, unatoč satrim zapisima, ipak nije bio poistavljen iznad bunara. Nakon ukonjanja betonskog poklopca ukazao se oko 10 m duboki zidani šaht bunara u kojem je još uvijek voda.

Pogled u bunar
Slika prenesena iz: Miroslav Šantek: Razotkrivena je 131 godina stara tajna (reportaža)

📌 Arhitektonsko rješenje

Sam šaht bunara je precizno obzidan ciglom.

Bunar je imao željeznu kućicu koja prilikom zatvaranja bunara godine 1891. ipak nije bila uništena, odnosno nestala jer je prenamijenjena u meteorološki stup, tzv. vremenjaču. Ta je vremenjača postala novo obilježje perivoja. Time je stari bunar ostao urezan u sjećanje kao simbol prijelaza Petrinje iz sajmišnog trga u uređeni gradski park

Meteorološki stup - vremenjača iz 1891. godine.
Preneseno iz časopisa Prostor, Vol. 13 No. 2(30), 2005.

Na osnovu fotografije vremenjače u Petrinjskom parku može se zaključiti da je arhitektonsko rješenje nadzemnog dijela bunara odražavalo praktičnost i estetiku tipičnu za to doba. Struktura je oktagonalnog oblika, što ukazuje na simetrično i uravnoteženo dizajnersko rješenje, često korišteno u javnim objektima tog perioda. Željezni materijal sugerira čvrstoću i otpornost na vremenske uvjete, dok dekorativni elementi poput perforiranih otvora i profinjenih rubova ukazuju na težnju prema estetskoj privlačnosti unatoč funkcionalnosti. Nadzemni dio vjerojatno je bio dizajniran s naglaskom na zaštitu bunarskog otvora, s mogućnošću za ugradnju vitla ili sličnih mehanizama za izvlačenje vode, što je bilo uobičajeno za "krunu" bunara. Prenamjena u Vremenjaču očito je iskoristila postojeću konstrukciju, dodavši prozore i instrumente za meteorološke mjerenja, što pokazuje prilagodljivost i resursno štedljivi pristup. Fotografija također sugerira da je objekt bio integriran u parkovni ambijent, možda kao vizualni i funkcionalni fokus, s obzirom na njegovu postavku na nižem kamenom postolju.

Izvor u selu Gora

Izvor u selu Gora nosi višeslojnu povijesnu priču. Takvi izvori nisu samo praktična infrastruktura, nego i mjesta kolektivne memorije – jer je oko njih tekao svakodnevni život: dolazak po vodu, susreti, razgovori.

Izvor u Gori
Autor: Turistička zajednica Grada Petrinje, 2004.

📌 Začetak javnog zdravstva

U ruralnim krajevima Banovine čista pitka voda bila je pitanje opstanka. Prije kaptiranja, ljudi su vodu često uzimali iz otvorenih izvora ili potoka, što je nosilo rizik zaraze (tifus, dizenterija, kolera).

U razdoblju odmah nakon Prvog svjetskog rata (1919–30-te) Ministarstvo narodnog zdravlja Kraljevine SHS (nastavljajući djelovanje ranijih državnih zdravstvenih organa) provodilo je seriju javno-zdravstvenih mjera usmjerenih na suzbijanje zaraznih i vodenom prenosivih bolesti. To je uključivalo organizirano ispitivanje i sanaciju javnih izvora i česmi, podizanje kaptaža (kaptiranje) izvora, izgradnju zaštitnih kućica/ograda i javnih česmi te zdravstveno-prosvjetne aktivnosti lokalnog sanitarnog osoblja. U mnogim regijama to je bila kombinacija tehničkih radova (uređenje vrela, podzidavanje, odvodni kanali, ogradice) i mjera nadzora i edukacije stanovništva.

Daleke 1926. država je kaptirala izvor u Gori pokazujući da brine za „malog čovjeka“ u udaljenim selima.
Inicijativa je došla od dr. Rudolfa Hercega, tadašnjega petrinjskog fizika i školskog liječnika. Boris Varga i Tajana Vrga u članku Državna školska poliklinika u Petrinji (1925. – 1945.) objavljenom u časopisu a medico-historica Adriatica: AMHA, Vol. 15 No. 2, 2017. pišu:
Nakon što je u Ministarstvu zdravstva isposlovao vagon cementa i novac potreban za zidare, dr. Herceg je u ljeto 1926. obilazio sela petrinjskog kotara zbog uređenja bunara i vrela. Zahvaljujući tome, na njegovu su inicijativu „uređena tri bunara u Hrastovici i Moštanici, po dva u Blinji i Bijelniku te korito kod Taborišta“. Već iduće godine izgrađen je higijenski zahod u Hrastovici, novi bunari u Gorama, Mačkovom selu i Kraljevčanima te uređena školska i pučka kupališta u selima nedaleko od Petrinje, Hrastovici i Gorama.

📌 Uobičajene mjere pri sanaciji izvora

- terensko ispitivanje i označavanje zaštićenog pojasa oko izvora (da se spriječi stajanje stoke ili odlaganje otpada),
- kaptiranje izvora — fizičko uređenje vrela tako da voda dolazi iz zaštićene cijevi ili žlijeba čime se smanjuje kontakt s površinskim zagađenjem,
- gradnja javne kamene česme ili sjenice, podzidavanje i pristupnih staza,
- povremeno ispitivanje kvalitete vode i rjeđe — organizirani nadzor epidemiologa/štabova lokalne zdravstvene uprave, te zdravstveno-edukativne kampanje

📌 Arhitektonsko rješenje

Tipično za modernizam između dva svjetska rata:
- Čista, jednostavna ploha bez suvišne ornamentike.
- Simetričnost i strogi geometrijski oblici (krug u sredini, ravne linije, natpis).
- Dva stilizirana fascesa (snop pruća) s obje strane natpisa – rimski simbol jedinstva i državne vlasti čest u tadašnjoj Europi.
U sredini je otvor za vodu, a ispod kameno korito za napajanje i skupljanje vode.
Cijeli ansambl daje dojam malog spomenika javnog zdravstva – nije to tek obično pojilište, nego i reprezentativna državna građevina.

📌 Simbolika

- Krug između brojeva 19 i 26
Godina 1926. je jasno naznačena, a između znamenki stoji krug. Taj krug je vrlo vjerojatno simbol sunca ili izvora života – univerzalni znak zdravlja, svjetla i čistoće, u skladu s misijom Ministarstva narodnog zdravlja. Može se tumačiti i kao stilizirani znak cjeline ili vječnog ciklusa, naglašavajući da je voda temelj života. U arhitektonskim i grafičkim rješenjima međuratnog razdoblja često su korišteni geometrijski simboli (krug, kvadrat, trokut) kao znak modernizma i apstraktnog izraza.
- Font slova
Na natpisu se primjenjuje ritmička izmjena velikih i malih slova, (slova I/i, R/r, L/l) (MiNiSTArSTVO, NArODNOG ZDrAVIJA). To je tipografski stil međuratnog monumentalnog pisma, koje je željelo odati dojam dinamike, modernosti i „državne snage“. Takva grafička rješenja ponekad dovode do dojma „pravopisne pogreške“ ili barem neobičnosti, ali u tom kontekstu to je bila namjerna estetska odluka – da natpis bude uočljiv, ritmičan i monumentalno „ukrašen“ bez dodatne ornamentike.

📌 Sanacija izvora poslije Petrinjskog potresa

Izvor je bio oštećen u Petrinskom potresu. Sanacijom koja je uslijedila, nažalost, zamijenjen je izvorni natpis iz 1926. jednostavnom kamenom tablom te je izgubljena ranija simbolika.

Izvor u Gori nakon potresa
Autor: Matija Bučar, 2025.

Izvor Bijele stijene

Izvor Bijele stijene u Župiću je još jedan primjer izvora koji se, kao i izvor u selu Gora, odnosi na javnozdravstvenu akciju Ministarstva zdravlja Kraljevine SHS koja je imala za cilj sanirati izvore po Banovinim i učiniti vodu sigurnom po zdravlje i pitkom.

Izvor Bijele stijene
Snimio: Matija Bučar, 2025.

📌 Traditija

U prostornom planu Grada Petrinje lokalitet Bijela Stijena naveden je kao izvor/česma s oznakom iz 1920. g. (u popisu javnih česmi/izvora). To ukazuje da je vrelo evidentirano i da postoji tradicija javnog korištenja tog izvora već od početka 20. stoljeća.

📌 Arhitektonsko rješenje

Ovaj izvor pokazuje jednostavno, ali funkcionalno arhitektonsko rješenje. Kameni temeljac s lukovitim vrhom daje mu tradicionalni i robusni izgled, dok je cijev za vodu integrirana na prirodan način, što naglašava harmoniju s okolinom. Ploča s natpisom "IZVOR BIJELE STIJENE 19AS26" dodaje povijesni kontekst, sugerirajući dugovječnost konstrukcije.
Korištenje prirodnog kamena i minimalistički dizajn čine ga otpornim na vremenske uvjete, iako je vidljiva mahovina i erozija, što ukazuje na potrebu eventualnog održavanja.
Ukupno, rješenje je praktično i u skladu s prirodnim okolišem.

📌 Simbolika

- Isprepletena slova A i S
Isprepletena slova A i S su simbol akcije Ministarstva zdravlja Kraljevine SHS, koje je tih godina provodilo tzv. „akcije protiv zaraznih bolesti“ upravo kroz sanaciju i kaptiranje izvora. Isprepletena slova su stilizirani znak tog higijenskog programa.
Također, oznaka AS se koristila u higijenskim oznakama za očišćenu vodu, latinski "Aqua Sanata".
Dakle, isprepletena slova nisu slučajan ukras, nego znak sanitarno-higijenske intervencije, nešto poput logotipa jedne državne akcije koja je ostavila trajan trag na terenu.

Izvor Bijele stijene - detalj
Snimio: Matija Bučar, 2025.

Izvor Bartolovac

Izvor Bartolovac
Snimio: Matija Bučar, 2025.

Fotograf Nino Vranić je godine 1963. crno-bijelu fotografiju izvora Bartolovac. Fotografija je, poput fotografije vreola iza crkve u Hrastovici uvrštena u Virtualnu izložbu, Zbirka fotografske dokumentacije Banovine, Pokuplja i Moslavine, Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izvor Bartolovac
Snimio: Nino Vranić, 1963.

📌 Natpis

Iznad niše nalazi se urezan natpis; na donjoj mramornoj ploči čitljivo piše: „Izvedeno po želji L. pl. Langa 1908.“ To znači da je česmu dao izvesti Ladislav pl. Lang (vjerojatno vlasnik posjeda ili uglednik toga kraja), i to 1908. godine.

📌 Povezanost s crkvom sv. Bartola

• Crkva sv. Bartola u Hrastovici spominje se još u srednjem vijeku (u popisima župa Zagrebačke biskupije).
• Uz mnoge crkve posvećene apostolima i svecima, osobito sv. Bartolu, često se nalaze izvori vode koji su u pučkoj pobožnosti dobili status blagoslovljenih ili ljekovitih izvora.
• Voda se uzimala osobito na Bartolovo (24. kolovoza), blagdan zaštitnika, i vjerovalo se da pomaže kod očnih bolesti, glavobolje i kožnih tegoba
• Na kamenoj tabli Uz mnoge crkve posvećene apostolima i svecima, osobito sv. Bartolu, često se nalaze izvori vode koji su u pučkoj pobožnosti dobili status blagoslovljenih ili ljekovitih izvora.

📌 Arhitektonsko rješenje

Arhitektonsko rješenje uključuje kameni stub s kuglastim vrhom i stepenice koje vode do donjeg dijela tj. samog izvora vode. Struktura je izrađena od betona i kamena, što ukazuje na tradicionalni pristup u gradnji, s naglaskom na funkcionalnost i jednostavnost. Kameni elementi i stepenice ukazuju na pokušaj integracije s okolinom, uz očuvanje estetske i praktične vrijednosti izvora koji je stariji od same crkve.

Klasicističko vrelo iza crkve u Hrastovici

U natpisu iznad vrela je podatak da ga je načinio Mijo Šimunović. Šimunović je bio dobrostojeći ugostitelj kojni je u blizini dotičnog vrhelka imaoi kuću.

Klasicističko vrelo iza crkve u Hrastovici
Snimio: Nino Vranić, 1963.

📌 Arhitektonsko rješenje

Osnovna funkcija i raspored
Vrelo je kaptirano i izvedeno u betonu/kamenu s jasno određenim prilazom (stepenice prema vodi).
Postoji metalna ograda koja razdvaja vrelo od otvorene vode i ima zaštitnu ulogu – tipično rješenje za higijenske sanacije 1920-ih.
Sve je postavljeno na blago uzdignutu platformu koja sprečava prljanje i ulazak površinske vode.

Klasicistički elementi
- Balustradni motiv: na desnoj strani vidi se podignuti masivni blok koji završava kuglom na postolju – to je tipičan klasicistički i neobarokni ukras koji se javlja na ogradama, mostovima, javnim stubištima i spomenicima.
- Simetričnost: iako je izvor prilagođen terenu, naglašena je ravnoteža između ograde i postolja s kuglom. Klasicizam voli osi i ravnotežu.
- Stilizirani arhitektonski detalji: masivna, jednostavna geometrijska forma (pravokutni blokovi, jasno profilirane ivice) podsjeća na klasicističku redukciju ukrasa i naglašavanje volumena.
- iluzija na monumentalnost: iako je riječ o maloj česmi, kugla na postolju podsjeća na motiv s javnih perivojnih ograda ili portala, što vrelu daje ozbiljniji, "državni" karakter.

Stilski kontekst
Takva rješenja odražavaju neoklasicistički jezik koji je u međuratnom razdoblju bio vrlo čest u javnim radovima: spomen-česme, spomenici palima, škole i komunalni objekti dobivali su jednostavne, ali monumentalne oblike.

Simbolika
Kugla na postolju iza crkve podsjeća na motiv crkvenih ograda i portala, čime se vrelo povezuje s sakralnim prostorom. Tako dobiva karakter polu-spomenika – nije samo vrelo, nego i znak mecenatstva, pobožnosti i brige za zajednicu.
U kombinaciji s tehničkom funkcijom (zaštita higijene), vrelo nosi i simboličku poruku reda i uređenosti – voda je sada pod nadzorom, "ukroćena" i sigurna.

📌 Zašto klasicizam?

Arhitektonsko rješenje vrela pokazuje utjecaj klasicističkog oblikovanja: masivno postolje, jasno profilirani kameni blokovi i kugla na vrhu, motiv preuzet iz monumentalne arhitekture, daju ovom seoskom vrelu svečani izgled. Time je i običan izvor vode dobio karakter malog spomenika.
U to doba (1920–30-te) mecene u ruralnim krajevima često su željeli svojoj zadužbini dati „uzvišeni izgled“ pa su posezali za klasicizmom i neobarokom jer su to bili prepoznatljivi jezici monumentalnosti. Na fotografiji se vidi upravo ta namjera – da se i u selu podno Zrinske gore izgradi objekt koji odaje ozbiljnost i trajnost.

Česma u selu Župić

Česma u selu Župić.
Snimio: Matija Bučar, 2025.

📌 Arhitektonsko rješenje

Oblik: Česma ima masivno kameno pročelje u obliku stiliziranog zabata, s naglašenim centralnim dijelom koji se uzdiže poput male barokne atike. To joj daje svečaniji izgled od običnih seoskih vrela.
Materijal: Izrađena je od tesanog kamena, što joj daje trajnost i monumentalnost.
Funkcionalnost: Središnji otvor sa slavinom (ili izvorno cijevi) omogućava pristup pitkoj vodi. S donje strane vidi se korito za skupljanje vode, vjerojatno korišteno i za napajanje stoke.
Kontekst: Česme takvog tipa često su bile postavljene uz crkve, groblja ili glavne putove sela, jer su imale i društvenu i higijensku funkciju.

📌 Stilska obilježja

Iako jednostavna, česma nosi obilježja ruralne historicističke estetike daklke o kombinaciji klasičnog i narodnog stila.
Oblik zabata podsjeća na crkvene i grobljanske spomenike s početka 20. stoljeća; široka baza za stabilnost, a gornji luk (kao oltarska niša) daje sakralni dojam. To je uobičajeno za "posvećene" česme u katoličkim selima, a ova možda simbolizira izvor života ili svetost vode. Simetrija je jednostavna, bez ukrasa osim erodiranih reljefa, što naglašava rustičnost. Veličina (oko 1,5–2 m visine) čini je javno dostupnom, ali ne monumentalnom.
U svojoj biti česma je utilitarna građevina, ali mecena (Mijo Šimunović) joj je dao i element reprezentativnosti – to je spomen na dobrotvora koji je osigurao vodu selu.

Mecene i dobrotvori - preteče javnozdravstvenih inicijativa

Bogati seljak nadgleda gradnju česme koju financija
Autor: Zdenko Franić (uz pomoć AI), 2025.

📌 Kulturni i simbolički aspekt

Uređeni izvori dobivali su često monumentalan oblik – kugle na postoljima, križevi i natpisne ploče, što ih je činilo i mjestima identiteta zajednice.
Voda je imala dvostruku vrijednost: kao praktična nužnost i kao simbol čistoće, blagoslova i zajedništva.
Time su mecene povezivali utilitarno, religiozno i reprezentativno u jednom objektu.

Petrinjski vodovod

Tekst iz Banovca
Autor: Zdenko Franić, 2025., dorađeni "screenshot" iz digitalizirane arhive lista Banovac,
na portalu Stare hrvatske novine Ministarstva kulture.

Rješenje je bilo sagraditi voidovod. Nakon provedenih istraživanja i pripreme projekta pronalaženja pogodnog izvora, što je proveo bela Oppenheim, gradski građevni inžinjer, odlučeno je da se iskoristi "Vrelo", jaki izvor u dolini potoka Utine. Gradsko zastupostvo jr u srpnju 1908. godine onijelo odluku kojom se projekt prihvatio. Odlučeno je da ćče trsa vodovoda ići ravnim pravcem preko "Ćirovog brijega" danas poznatijeg pod nazivom "Popova šuma. Bilo je potrebno ispod navedenog brda (brijega) iskopati tunel, a trasa će u sam grad uklaziti preko armirano-betonskog mosta. Cijena projekta iznosilaje 400000 kruna, što bi danas bilo oko €12,3 milijuna (preračunato po cijeni zlata iz godine 1908. i 2025.) Novac je pronađen prodajom 9366 hrastovih stabala iz šume "Kotar" koja je bila u gradskom vlasništvu.
Detalji o projektu i tijeku gradnje mogu se pronaći u već spomenutom katalogu izložbe 100 godina petrinjskog vodovoda autora Ivice Šustića.

Ukratko, vodovod slobodnog i kraljevskog grada Petrinje npredan je na upotrebu 1913-07-01.

Kako se grad razvijao, vodovod je stalno nadograđiv, a posljednje proširenje doživio je prije nepunih godinu dana kada su gradsku vodu dobila neka okolna sel.

📌 Fontana u gradskom šetalištu

Gradsko zastupstvo je u kolovozu 1912 i u siječnju 1913. godine donijelo zaključak da se na gradskom šetalištu postavi lijepi ukusni vodoskok i pet prizemnih hidranata za polijevanje nasada. Cijena izvođenja vodoskoka iznosila je 9670 Kruna.

Stara razglednica iz 1914. godine koja prikazuje izvorni izgled fontane na gradskom šetalištu sa središnjom keramičkom skulpturom dvaju dječaka sa zmajem.

Marića točak

"Točak" (izvor) u selu Čuntić, tradicionalni seoski vodoopskrbni objekt.

📌 Datacija

Što se tiče procjene nastanka, arhitektura i stanje objekta (erodirani beton, mahovina, zarastanje) upućuju na sredinu 20. stoljeća, možda 1950-ih ili 1960-ih, kada su takvi javni izvori često modernizirani betonom.

📌 Arhitektonsko rješenje

Stil je jednostavan i funkcionalan, bez ukrasa, što je uobičajeno za poslijeratno razdoblje. Arhitektura je minimalistička, s pravokutnim okvirom i krovom koji štiti izvor, što odražava praktičan pristup.

Korozija i prirodno okruženje pokazuju da je object slabo ili nikako održavan, što je često slučaj s napuštenim seoskim infrastrukturom.

Izvor Javorovac

"Izvor Javorovac u selu Taborište
Snimio: Zdenko Franić, 2025.

📌 Zanimljivost

Mjesto na kojem se kasnije razvilo naselje Taborište dobilo je ime po tome što se tu "utaborila" turska (osmanska) kada je u XVI. stoljeću krenula u osvajanje utvrđenog grada Hrastovice.
Riječ "tabor" ima korijene u turskom jeziku (od tabur, što znači "logor" ili "red" u vojničkom poretku), koja je ušla u hrvatski jezik tijekom osmanskih osvajanja u 16. stoljeću.

📌 Arhitektonsko rješenje

Kameni izvor izgrađen je od grubo obrađenog, sivog kamena (vjerojatno vapnenca, tipično za ovaj kraj). Struktura je niska, oko 1-1,5 metara visoka, u obliku malog zida ili postolja s pločom u sredini. Ploča je pravokutna, bijela i nosi natpis "JAVOROVAC" velikim slovima, što jasno identificira lokaciju. Ispod ploče vidljiv je mali otvor ili cijev odakle teče voda. Nažalost, voda nije vidljiva – možda je protok u trenutku fotografiranja bio slab ili je izvor presušio tijekom sušnog razdoblja.

📌 Okolina

Izvor je ugrađen u prirodni teren – strmu padinu ili nasip obrasli zelenilom. Oko njega raste gusta vegetacija: mahovina (zelena i žuta) prekriva kamenje, što ukazuje na vlažno i hladno okruženje tipično za izvore. Vidljivi su grmovi, trave i manje biljke poput bršljana ili divljeg vina, a u pozadini se nazire drvo s debelim stablom i lišćem, vjerojatno hrast ili javor. Tlo je vlažno i blatnasto, s malim lokvama vode i travom koja strši iz zemlje. Pred izvorom je ravna površina popločana starim, oštećenim pločicama (možda betonskim ili kamenim), koje imaju funkciju pristupne staze koja je prekrivena mahovinom, lišćem i blatom, što sugerira da nije redovito održavana.

Rimski zdenac na Petrinskoj streljani

Ovaj bunar, unatoč nazivu, vjerojatno je iz srednjeg vijeka, a ne iz rimskog doba. Naziv "rimski" često se u narodu koristi za starije građevine čije se porijeklo ne zna sa sigurnošću. Bunar je s vremenom bio zatrpan i zaboravljen.

Stari rimski zdenac na Petrinjskoj streljani
Preneseno iz knjige: Boris Vrga, Kulturna Petrinja, vlastita naklada, Petrinja, 2022.

📌 Arhitektonsko rješenje

Ovo je klasičan primjer starog bunara s kamene konstrukcije, karakteristične za srednjovjekovno, ali i antičko razdoblje. Arhitektonsko rješenje uključuje masivnu, valjkastu kamenu bazu koja pruža stabilnost i otpornost na eroziju. Gornji dio, s ravnim pokrovom podijeljenim na dva dijela, omogućava lakši pristup i održavanje, dok ukrasi na bazi sugeriraju funkcionalnu i estetsku ulogu, možda odražavajući lokalnu kulturu ili obrtništvo. Konstrukcija je jednostavna, ali robusna, prilagođena dugotrajnoj upotrebi u ruralnom okruženju.

Izvor Jelen

Izvor Jelen
Snimio: Matija Bučar, 2025.

📌 Arhitektonsko rješenje

Izvor "Izvor Jelen" na slici predstavlja zanimljivu kombinaciju prirodnog i arhitektonskog elementa. Arhitektonsko rješenje uključuje jednostavan, ali funkcionalan dizajn s betonskom konstrukcijom koja upravlja protokom vode. Gornji dio s kamenom pločom i natpisom "IZVOR JELEN" dodaje estetski i informativni element, dok mala kapelica ili ukrasni element iznad sugerira kulturni ili povijesni značaj lokacije.
Konstrukcija s dvjema stepenasto smještenim bazenima omogućuje kontrolirano ispuštanje vode kroz cijev, što je praktično za prikupljanje vode, a okolni lišće i mahovina upućuju na prirodnu integraciju u okoliš. Kapelica s detaljima poput roga (vjerojatno simbol jelena) nadopunjuje temu izvora i daje mu jedinstven identitet. Ukupni dojam je miran i harmoničan, s naglaskom na jednostavnost i spoj s prirodom.